Veliki osvrt mostarskoga Dnevnog lista na djelovanje i značaj Galerije Aluminij

Aluminij Mostar

Jedno od ponajboljih novinarskih pera s polja kulture ovih prostora, Andrijana Copf, počastila je Galeriju Aluminij značajnim novinskim osvrtom na aktualnu izložbu velikoga Vlade Puljića, ali i osvrtom na prethodna razdoblja, ukupno djelovanje na obogaćenju kulturne ponude Mostara, kao i osobitom pozornošću na planove za nastavak tekuće i za sljedeću godinu.

Članak, koji je svoje mjesto našao i na naslovnici tiskovine, objavljen je u današnjemu izdanju mostarskoga Dnevnoga lista, a prenosimo ga u cijelosti:

Ako niste već bili, a i ako ste bili sigur­no nije naodmet da još jednom po­sjetite izložbu Vladimira Vlade Puljića (1934. – 2008.), akadem­skog slikara i pjesnika, jednog od prepoznatljivih simbola Mo­stara, koja je pod nazivom “Vje­ran sebi, gradu i podneblju” do 16. lipnja postavljena u Galeriji Aluminij u Mostaru.

Na dan kad je izložba otvore­na u galeriju nisu mogli stati svi koji su željeli pogledati izložena djela koja su u vlasništvu obite­lji Puljić, a ovom izložbom prvi put u javnosti – riječ je o 35 slika i tri crteža. I kao i na svakoj sve­čanosti i organizaciji programa, u svečanom raspoloženju, govo­rima, zahvalama..., ostane u sje­ni sav rad i trud koji je prethodio svemu onome što je potrebno da se jedan takav događaj upriliči.

“Tako i treba biti, i publika i ne treba znati koliko je potreb­no truda, strahovitog truda, rada, razgovora i dogovora, or­ganizacije... od samih početa­ka pripreme pa do najsitnijeg detalja da bi sve bilo savršeno. Jer mi sve što radimo i radimo zbog publike, zbog doprinosa boljitku ovoga podneblja”, kaže nam Darko Juka, direktor Odje­la korporativnih komunikacija i marketinga Aluminija d.d. Mostar, u čijem je vlasništvu i Galerija Aluminij. Nekoliko je kulturnih događanja u Mosta­ru bilo te večeri kad je otvore­na i Puljićeva izložba, pa i pored važnosti, ‘težine’ koju jedna ta­kva izložba nosi, samo oni koji se bave organizacijom događa­ja znaju koliko je ponekad teš­ko aktivirati, dovesti publiku. Ali upornim radom, naporima entuzijasta, i to se mijenja, po­maka ima. Juka je ponosan na posjećenost i ove izložbe i opće­nito programa Galerije Alumi­nij: samo na otvorenju Puljićeve izložbe bilo je više od 300 posje­titelja, a dnevno izložbu “Vjeran sebi, gradu i podneblju” posjeti više od 150 ljudi. Posjećenost galeriji je iz godine u godinu sve veća.

‘Za dlaku’ je ostala otvorena Galerija Aluminij

Postaviti izložbu Vlade Pu­ljića bilo je iznimno zahtjevno, kaže Juka. A možda je prilika da se baš kroz njeno postavlja­nje opiše kako teče proces od zamisli do realizacije takvog pothvata. Gotovo kao i u sve­mu – važno je da dobra ideja padne na plodno tlo. Odnosno, važno je pronaći osobu koja će imati sluha. U ovom slučaju to je naravno bio Darko Juka. Zet Vlade Puljića, Goran Palameta, u šali je na jednoj izložni doba­cio “Mogla bi se nekad i Vladina izložba postaviti”. Naravno, za takvu izložbu, izložbu takvog umjetnika i takvog značaja, nije bila potrebna šala, i već tada – to jest odmah – počeo je ozbiljan rad na pripremi izložbe.

Juka objašnjava da je za po­stavljanje izložbe Vlade Puljića jedini uvjet njih organizatora bio da obitelj ne vrši odabir ra­dova za izložbu – odabir radova potpisuje Ivan Vukoja. Izložba je monografska, retroskeptivna, kvalitetna, naglašava Juka bez lažne skromnosti. A onda nam se i pohvalio: jednu svoju sliku Vlado Puljić mu je darovao za naslovnicu njegove druge knji­ge. “Time je dao potporu mojem pjesništvu, i za mene je to velika stvar”, kaže Juka. Ali, da se vra­timo na izložbu...

“Ona otkriva nove dimenzi­je Vlade Puljića. Prije izložbe, kad bi netko spomenuo Vladu ja bih vidio šipke i Hercegovinu koje više nema, kroz oči svojih baka i djedova jer sam imao sreću iskusiti i nizanje duhana i vidjeti sinije i sve ono što čini našu staru Hercegovinu... To mi je bio Vlado. Ali nisam ga po­znavao kroz eksperiment s ap­strakcijom, kroz nejasne obrise riba, nisam poznavao njegove grafike i crteže, njegovu provo­kativnu erotiku koja je vidljiva u jednom dijelu njegovog stva­ralaštva. Nadam se da će ova izložba biti odskočna daska za jedno drukčije i puno podrob­nije, kvalitetnije vrjednovanje Vladina djela. A vrijeme je za to”, kaže Juka.

Galerija Aluminij postoji 17 godina, pod Jukinim vodstvom je – on naglašava zajedno sa sjaj­nim suradnicima: Žana, Mila, Anita, Valetnina – pet godina.

“Ova je galerija postala dio mene. Cijenim je, volim je, po­štujem je, branim je i branio sam je i kad su je mislili zatvoriti, a bilo je takvih nastojanja, čak i više puta, i ‘za dlaku’ je ostala otvorena. Danas je stabilna i ima punu potporu Uprave”.

Programe planiraju godinu unaprijed, tako da su već u stu­denom prošle godine imali zavr­šen plan za 90 posto programa u ovoj godini. A događanja je mnogo i priznaje da ponekad dođe i do zamora: na godišnjoj je razini to 12 do 15 likovnih izložbi (bez koncerata, književ­nih večeri, promocija itd.) i po­nekad se zapita mora li taj rad biti baš u punom kapacitetu. Ali izložbe kao što je Puljićeva pokazuju sav smisao uloženog rada, truda, energije, ljubavi.

Kad smo kod ljubavi, Juka priznaje da ima i nekih izložbi za koje je privatno vezan, koje bi volio realizirati: to su izložbe Hame Ibrulja, Karla Afana de Rivere, Vlade Puljića i izložba Jusufe Juse Nikšića, ako mu se, kaže, ikada vrate pokradeni ra­dovi. Naravno, nije ta želja jed­nostavna za realizaciju: finan­cijski je i tehnički zahtjevna, radove za izložbu treba temat­ski povezati, a nalaze se i u pri­vatnim kolekcijama na raznim stranama svijeta, što je tehnič­ki zahtjevno izvesti zbog transporta, međunarodnih ugovora itd.; radovi Juse Nikšića – koji je po sparnoj mostarskoj večeri i u 93. godini došao na otvore­nje izložbe svog kolege Vlade Puljića – pokradeni su, sve što je desetljećima radio, i nadati se jeste ali teško da će mu biti vraćeni...

‘Hvala na svemu što činite za Mostar’

I evo, izložba Vlade Puljića je realizirana, uoči 10. obljetnice njegove smrti.

“Bio sam posebno počašćen što je na izložbu došao Jusa Nikšić, koji je doživio tragedi­ju u svojoj umjetnosti. Došao je na izložbu, pruža mi ruku i kaže ‘Hvala na svemu što radite za ovaj naš Mostar’. Kad jednu takvu rečenicu čujete od jednog takvog čovjeka, takve veličine, onda znate da radite ispravnu stvar. Bio sam počašćen, a ujed­no potresen jer sam mu rekao da bih uživao nešto takvo ra­diti i za njega, imati tu izložbu. Odgovorio je ‘Nemoj me izlagati stresu. Moja izložba hoda nepo­znatim rukama’”.

Na pitanje hoće li izložba Vlade Puljića obilježiti izlagač­ku godinu u Galeriji Aluminij, Juka odgovara oprezno – “Si­gurno hoće, ali ima i ‘opasnih konkurenata’”. Taj odgovor na­slućuje i da su planovi ambicizo­ni. I u pravu smo. Od nekoliko planiranih projekata, izdvaja­mo da će u studenom u Galeriji Aluminij Marin Topić velikom izložbom proslaviti 40 godina umjetničkog stvaranja, a slje­dećeg mjeseca, punih 15 godina nakon posljednjeg izlaganja u rodnom gradu, izložbu će imati Adin Hebib, impresionist svjet­skog glasa.

“Na toj izložbi, koja se otva­ra 13. srpnja, Hebib će prvi put u Bosni i Hercegovini izložiti rad koji je do sada bio izložen samo u Dubrovniku: slika “Raspelo”, rad koji je optočio topljenim li­stićima zlata, koje je za ovaj rad radio jedan draguljar iz Sara­jeva”, naglašava Juka. Naravno da jedna takva izložba zahtjeva i posebno osiguranje (fizičku zaštitu), iako Galerija Alumi­nij ima protuprovalni i protu­požarni sustav, pod nadzornim je kamerama itd. U rujnu će biti otvorena izložba Stipe Nobila, a u prosincu izložba suvremenih trebinjskih autora...

Posjećenošću je Juka zado­voljan - iz godine u godinu po­sjećenost izložbama je sve bolja i bolja. I tu je uložen ogroman rad.

Galerija nemjerljive važnosti

Prvo desetljeće djelovanje galerije bilo je desetljeće za po­nos, kaže, a onda je uslijedilo nekoliko godina krize. Onda se vodstvo galerije odlučilo na zaokret, jer bilo je raznih faza i u profiliranju galerije. Bilo je nekih težnji ka svojersnom eli­tizmu, priznaje Juka, na izlož­be je dolazila probrana likovna publika kao poznavatelj umjetnosti, i publika koja želi biti viđena.

“Tim koji sada radi i koji je tu godinama, apriori je odustao od elitističkog pristupa; željeli smo se otvoriti sredini i konač­no biti ono što jest društveno odgovoran rad – dar zajednici iz koje smo potekli. Galerija je ne­mjerljive važnosti za ovaj grad”, kaže Juka.

Urađeno je rebrendiranje - Galerija ima Salon 1 i Salon 2 i otvorena vrata svima iz aka­demske likovnosti. Posebno su ponosni na mlade umjetnike, od kojih su neki prve korake napravili upravo u Galeriji Alu­minij. Osim toga, s ponosom ističe Juka, nakon postvaljanja izložbe u Galeriji Aluminij, jav­ljaju se i drugi, pa je ova galerija nekad i poveznica među izlaga­čima – tako već postoji i zani­manje za postvaljanje izložbe Vlade Puljića u Zagrebu.

Na puno sam izložbi pono­san koje smo organizirali, kaže. I brzo se ispravlja: “Na sve sam izložbe i sve što radimo sam ponosan”. A Mostar? Odužuje li se grad i pamti li svoje velike umjetnike?

“To je teško pitanje, i neza­hvalno. Ali odgovorit ću. Kad smo radili izložbu 50. obljetnice rada Florijana Mićkovića, rekao sam da smo okruženi plejadom ranjenika – jer Mićković je imao puno rješenja u javnim prosto­rima, od kojih su mnoga uni­štena, neka i otuđena. Mostar se stalno nalazi u žiži javnosti zbog ideoloških prepucavanja, to je naša svakodnevica, pa u tom smislu i kroz nazive ulica. A zar ne bi bilo ljepše da imamo Ulice pjesnika, Ulice uzdaha, Ulice lipa, Ulice Mehe Sefića, Ulice de Rivere, Ulice Vlade Puljića... ja mislim da nitko ne bi imao primjedbu da se i na taj način odužimo našim velikim umjetnicima. Jer mi ipak još nismo otkrili bogatstvo koje smo naslijedili i još ga ne zna­mo vrednovati, pa tako i neka djeca koja pohađaju školu Ilije Jakovljevića ne znaju tko je bio Ilija Jakovljević. A takvi su slu­čajevi brojni. Neki se ne vrednu­ju, neki se vrednuju možda i više nego što su zaslužili i počašćeni javnim prostorom”, kaže Juka otvoreno.

I evo i ekskluzive na kra­ju: u zajedničkoj organizaciji s Maticom hrvatskom Mostar, u sklopu “Mostarskog proljeća” u Mostar u ožujku 2018. s velikom izložbom dolazi Safet Zec.

“To je izložba o kojoj će se dugo pričati”, kaže Juka. U svibnju će prvi put otkad po­stoji galerija, djela iz fundusa Galerije Aluminij ‘otputovati’ u drugi prostor: u Umjetničku ga­leriju u Dubrovniku, u suradnji s Marinom Ivanovićem, povje­sničarom umjetnosti i ravnate­ljem galerije. U međuvremenu – još brojni programi, na radost zaljubljenika umjetnosti…

Raduju organizirani posjeti

Ono što Juku posebno raduje jesu organizirani posjeti škola izložbama u Galeriji Aluminij. Za to su mu trebale godine, kaže: znali su slati javne pozive za značajnije izložbe za koje su smatrali da ih mladi ne smiju propustiti, ulaz je tradi­cionalno besplatan u galeriju, ali odziv je bio slab. “Izložba Vlade Puljića uspijeva ono što nekim – na globalnoj razini – većim imenima nije uspjelo: nastavnici i profesori škola se sami organiziraju i dolaze s učenicima, i to ne samo profe­sori likovne kulture. Jako sam zadovoljan zbog toga”, kaže Juka. Inače, za izložbe koje zahtjevaju veće financijske izdatke, Aluminij nastoji i us­pijeva pronaći suorganizatore koji imaju sluha za umjetnost, a u posljednje vrijeme to su Filozofski fakultet i FPMOZ Sveučilišta u Mostaru, u čijoj je suorganizaciji otvorena i izložba Vlade Puljića. Za pro­mociju se posebno zahvaljuje svim medijima, koji redovno prate rad Galerije Aluminij.

Stvarati publiku je najodgovorniji posao

Juka naglašava da kvanti­tetom ne mjere uspješnost galerije, ali želja im je privući što veći krug posjetitelja. Ne bez ponosa, ističe da je samo prošle godine galerija zabi­lježila 5700 posjeta, a u ovoj godini već je zabilježeno više od 2000 posjeta. “Uz stalne posjetitelje uvijek vidim neka nova lica, a onda sam naj­sretniji kad vidim da se ta lica vraćaju na sljedeće izložbe. To je pokazatelj da su se du­hovno obogatili, oplemenili, doživjeli nešto pozitivno, lije­po disali u ovom općem sivilu. A stvarati publiku je ne samo najčasniji, nego i najodgovor­niji posao. Jer najteže je stva­rati odraslu publiku. Imali smo tešku povijest, izgubili smo generacije i generacije publike bez mogućnosti da stvaramo publiku odmalena, i naše poslanje je stvaranje nove publike. Ovo se društvo mora graditi kroz mlade. A mi kroz mlade oplemenjujemo i odraslu publiku”, kaže Juka.

Korporativne komunikacije